Nakon brojnih poseta istočnoj Srbiji, konačno je došao i trenutak da upoznamo Miroč. Uprkos svim izazovima koje nam je ova godina donela, uspeli smo krajem jula da organizujemo jednu zajedničku turu do Dunava i da se konačno susretnemo sa ovom neverovatnom planinom.

Prvi susret sa Miročem bio je prošle jeseni, ali samo na kratko, tokom jedne od naših vikend avantura po istočnoj Srbiji. Sada mu posvećujemo pažnju koju zaslužuje i krećemo do čuvenog vidikovca Ploče.

Put do Nacionalnog parka Đerdap i samog vidikovca nije zahtevan ali ipak će vam do same lokacije biti potrebno nešto više od 3 sata vožnje, budući da se ovaj predeo NP nalazi na oko 213km od Beograda.

Krećemo auto-putem do isključenja kod Požarevca, odakle idemo ka Dunavu. Na putu naravno prolazimo pored tvrđave Golubac ali budući da smo je posetili u više navrata, ovog puta nastavljamo dalje bez zaustavljanja. Vožnja dunavskom magistralom je jedna od najupečatljivijih u našoj zemlji i nas uvek obraduje kada se uputimo ka Dunavu.

Dunav

Reka sa toliko imena. Tračani su ga znali kao Istros, a Skiti kao Mataos. Rimljani su ga zvali Danister i nama poznatije Danubius, a Grci Dunavius. I danas nosi razna imena pa je u Nemačkoj i Austriji  poznat kao Donau, a u Francuskoj kao Le Danibe. Kroz Budimpeštu protiče pod imenom Duna, a u Rumuniji je poznat kao Dunarea. Za Turke je Tuna, za Ruse i Slovake Dunaj, a nama i Bugarima znan je pod imenom Dunav.

Uživamo u pogledu na Dunav koji pratimo kroz NP Đerdap koji nudi toliko dantastičnih lokacija za posetiti. Naravno ukoliko imate vremena ne propustite i Lepenski vir, Donji Milanovac… Budući da su sve ovo lokacije koje smo posetili, mi nastavljamo pravo ka našem željenom cilju – vidikovcu Ploče.

Kako bismo došli do ovog vidikovca, od Donjeg Milanovca nastavljamo putem ka selu Golubinje i nakon sela stajemo kod česme i stajališta uz put sa desne strane.

Ova česma se nalazi između sela Golubinje i Tekije, nekih 20-30 minuta vožnje od Donjeg Milanovca i ovo stajalište će vam biti orijentir. Mi ovde parkiramo i nastavljamo peške nekih 500-600m do crvene rampe odakle kreće staza za Veliki Štrbac.

Staza vodi kroz šumu, tako da ste zaklonjeni od sunca što je super, ali u slučaju da je upravo stala kiša (kao što je nama bio slučaj) pripremite se da dišete na škrge. Nije strašno, ali vlaga naravno otežava sve. I čuvar nas otpozdravlja sa „uživajte i molite se da krene vetar“. Laganim hodom idemo stazom do vidikovca Ploče koji se nalazi na jedno 3.5km od početka staze. Dolazi se do raskrsnice odakle staza levo vodi ka vidikovcu a desno staza nastavlja ka Malom i Velikom Štrpcu.

Pogled na “Gvozdenu kapiju”

Čuli ste sigurno toliko priča o ovom pogledu i videli stotine fotografija, ali ništa vas ne može pripremiti za ono što ćete i sami doživeti kada izbijete na čistinu i ugledate Dunav.

Korito Dunava je u ovom delu Đerdapske klisure najuže. 

Klisura Kazan (rum. Cazanele mari i Cazanele mici) je suženje u kompozitnoj dolini Đerdapa na granici Srbije u Rumunije. Sastoji se iz dve klisure — Veliki i Mali Kazan.

Najuži deo je „Veliki Kazan“sa koritom širine 150-170 metara, prepun virova dubine i do 70 metara. Ovde se stene izdižu i do 300 metara u visinu, a tok reke je ovde širok svega 150 metara.

Nakon Velikog sledi „Mali Kazan“ sa širinom korita 180 do 300 metara. Sa juga Kazan opasuje planina Miroč, a sa severa Munci Almažujuj.

Klisura povezuje Donjemilanovačku kotlinu sa Oršavskom kotlinom. 

Đerdapska klisura je formirana proticanjem Dunava kroz južne Karpate, između Panonske nizije na zapadu i Vlaške (Dakijske) ravnice na istoku. Sa dužinom od preko 100 kilometara, to je najduža klisura u Evropi. Južna strana pripada Srbiji, a severna strana Rumuniji.

Klisura se zapravo sastoji od četiri klisure i tri basena koje se prostiru sledećim redom: Gornja klisura (Golubačka klisura), Ljupkovska kotlina, klisura Gospođin vir, Donjomilanovačka kotlina (Donjomilanovački basen), Kazan, Oršavska kotlina i Sipska klisura. 

Koje god ime da nosi, Dunav je moćna reka. A svi se slažu da je ovaj deo Đerdapa – Mali i Veliki kazan – najživopisniji. Voda u Kazanu vri i peni kao u ogromnom kotlu. Otuda i naziv Kazan.

Možda najokrutnije vode Dunava oduvek su bile i mesto nastanka života. Baš Kazan je bio mesto mrešćenja crnomorskih moruna i jesetri. Ali to je već Dunav iz nekih davnih dana jer je podizanjem hidroelektrane taj put do mrestilišta prekinut. A nisu to bile obične dunavske ribe, već ale teške i do 180 kg. Pričalo se i o morunama dugim do 7 metara koje bi stizale do Kladova i Donjeg Milanovca. Takve grdosije je već moguće zamisliti kako se bore sa ovim vodama.

Sa vidikovca Ploče vidimo i Veliki Štrbac u oblacima (768m) ka kojem bi trebalo krenuti. Vraćamo se na stazu i kod one spomenute raskrsnice nastavljamo ka kući koja pripada NP Đerdap i dolazimo do lovačke kuće. Ovde se nalazi i česma, i to mislim da je jedina na stazi, pa dopunite vodu ako je potrebno. Ovo je super mesto za odmor, tu su stolovi i klupice. 

Veliki Štrbac (768m) u oblacima posmatrano sa vidikovca Ploče

Ovog puta prošli smo samo jednu četvrtinu puta do Velikog Štrpca, čisto da vidimo kakva je staza i vraćamo se do lovačke kuće i tu pravimo pauzu. Ne nastavljamo do Velikog Štrpca jer je već prilično kasno i neki moraju da štede leđa nakon povrede kako bi bili funkcionalni za dalja putovanja i ovako se vraćamo uskoro u proširenom izdanju.

Nije bila loša odluka da skratimo ovu hiking turu jer onog trenutka kako smo se vratili do polazne tačke gde smo parkirali i krenuli nazad ka Donjem Milanovcu, počela je kataklizma od nevremena. 

Inače po silasku planirali smo da obrnemo i jedan krug čamcem, ali kapetan kojeg smo kontaktirali (iz Tekije) kaže nam da neće sad izlaziti na Dunav jer dolazi još jedno navreme (u to smo se ubrzo i uverili). Inače ako planirate krstarenje u ovom delu Dunava, znajte da u većini slučajeva poslednji polazak bude oko 15h. Možda ima i kasnijih polazaka ali sve što smo videli bilo je do 15h, a mi smo ih kontaktirali negde oko 16.30. Naoružajte se strpljenjem jer red za Trajanovu tablu je vidljiv i sa vidikovca. 

I dolazimo do ključne stvari – da li je potrebno najaviti se i da li se ulaz plaća? Da, odgovor je i na jedno i na drugo pitanje. Potrebno je da se najavite NP Đerdap ako planirate posetu. E sad to poteže 101 pitanje i diskusiju zašto je to tako i zašto se plaća da se ovde planinari itd. U to sad da ulazim ne mogu, jedino da pitamo ljude iz NP da objasne. Što se tiče same prijave tj. najave, procedura je vrlo laka. 

Možete da im pošaljete mail na office@npdjerdap.rs, ja sam odmah dobila odgovor. Javila mi se gopođa iz NP, dogovor je da će čuvar biti kod one crvene rampe na početku staze i kod njega možemo platiti taksu. Ukoliko ne možete nikako da ih dobijete putem mejla, kontaktirajte ih preko centra za posetioce na tel. 030 215 0088

Mislim da je vikendom čuvar uvek tamo zbog broja ljudi koji posete stazu. Taksa iznosi 250 din po osobi. 

Inače najčešće se ide na kružnu turu vidikovac Ploče – Veliki Štrbac – Mali prilaz (moguć i obrnutim redosledom naravno). Staza je duga oko 15-16km.

Ukoliko se nađete u ovom kraju Srbije, obiđite i:

Viminacijum i Ramska tvrđava

Vodopad Blederije, Prerasti Vratne, Lazareva pećina i Lazarev kanjon

Smederevska tvrđava, Golubačka tvrđava i Srebrno jezero

Lepenski Vir i Kapetan Mišin breg