Prvi maj je što znači nekoliko slobodnih dana i vreme je za akciju. Kako nismo preterano veliki ljubitelji tog prvomajskog uranka i roštiljanja, preskaćemo sve standardne aktivnosti i krećemo na put.

Istina ove godine vreme nije bilo na strani izletnika, tako da je kiša mogla mnogima da pokvari planove. Mi smo naše napravili prilično unapred pa bez obzira na vreme plan će biti sproveden u delo. Ponovo krećemo put nama dobro poznate lokacije, ali ovog puta definitivno želimo da obiđemo mesta koja do sad još nismo obišli.

Želja nam je bila da se popnemo do vrha Ovčara, da posetimo Stopića i Potpećku pećinu, vodopad Gostilje, da prošetamo do Tornika i Čigote…

Nažalost nešto od ovog planiranog nismo uspeli da ostvarimo upravo zbog lošeg vremena koje nas je pratilo, ali doživljaja je bilo i na pretek 🙂 Uspon na Ovčar, na primer, moraće da se desi neki naredni put kada ne bude toliko kiše, ali zato nismo propustili da se prošetamo visećim mostom pored Planinarskog doma u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri.

 

 
 
 
 
 
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели Tijana Drndarski + Belotić (@izgubljenausvemiru) дана

Moram priznati da je svaki obilazak lokacije ovog puta predstavljao malo veći izazov usled kiše, hladnoće do te mere da se bez grejanja u kući nije moglo, vetra koji ledi kosti i snega za Prvi maj. Ali sve je to deo doživljaja planine.

I upravo na ovakve prizore mislim koje smo uhvatili od lokacije do lokacije.

Pa da krenemo redom zbog onoga zbog čega smo i krenuli u ovaj obilazak.

Pod kamenim svodom

Pročitala sam podatak da u Srbiji ima oko 1.500 pećina dok je za posetioce otvoreno tek 15-tak. Među najlepšim kamenim dvoranama zasigurno je i Stopića pećina o kojoj sam već pisala, ali zaista to je jedna od pećina koju apsolutno morate posetiti.

Stopića pećina – pećina „Izvora života“

Put u središte zemlje vodi kroz kameni ulaz visok 18 metara. Stopića pećina jedan je od spektakularnih speleoloških dragulja Srbije. Nalazi se na severoistočnoj strani Zlatibora i ime je dobila po istoimenom zaseoku. Kroz pećinu protiče Trnavski potok koji je i zaslužan za njen nastanak.

Pećina se sastoji iz 5 celina: Svetla dvorana, Tamna dvorana, Velika sala sa kadama, Kanal sa kadama i Rečni kanal. Svoje mesto među spomenicima prirode obezbedila je jedinstvenim čudom prirode – bigrenim kadama koje se izdvajaju svojom veličinom i dubinom. Bigrene kade nastale su taloženjem naslaga rastvorenog krečnjaka koji u pećini datira iz perioda triasa i dostiže debljinu od 100 metara. Danas osvetljene bigrene kade formiraju kosi zid preko kojeg se voda kaskadno preliva. Veličine kada dostižu i 12 metara dužine i do sedam metara dubine.

Da je pećina pravo blago ovog kraja dokazuje i prisustvo 10 metara visokog podzemnog vodopada nazvanog „Izvor života“. Iako pred njim ostajemo bez daha, izvor života će nam dah ponovo udahnuti.

Stopića pećina nije bogata pećinskim nakitom ali predstavlja reprezentativni primer još uvek aktivne rečne pećine u kojoj su istraživanja potopljenih delova i dalje aktuelna.

Potpećka pećina

Još jedno čudo prirode jeste i Potpećka pećina u selu Potpeć, 14 km od Užica, u severnom podnožju Drežničke gradine (932 m.n.v).

Najviši pećinski ulaz u Srbiji i jedan od najviših na Balkanu postavlja Potpećku pećinu na listu monumentalnih dela prirode. Džinovski portal u obliku potkovice visok je 50 metara i izdubljen je u krečnjačkoj litici čiji vertikalni deo dostiže visinu od 72 metra.

Potpećka pećina prava je riznica pećinskog nakita i po njihovim nastanku i raznovrsnosti ovo je jedna od jedinstvenih pećina našeg kraja. Ovo je pećina izvorskog tipa i izgradile su je reke ponornice koje posle podzemnog toka izbijaju iz pećine i grade Petnicu-pećinsku reku.

Pećina se sastoji iz dva sprata kanala, stariji – Gornja pećina i mlađi – Donja pećina. Do ulaza u gornji sprat vodi ulazno-silazna staza uklesana u strmu liticu sa 700 stepenika. Za posetioce je uređeno 555 metara staze koja vas vodi kroz sale bogate pećinskim nakitom čije stvaranje još uvek traje.

Pećina je bila dom ljudima u vreme neolita i u njoj su pronađeni ostaci poput obrađenih jelenskih rogova, kameno oruđe i oružje. Nekada je gornjim delom pećine tekla reka koja je stvarala vodopad iza kog se krio donji naseljeni deo pećine. Pod teretom vode zid između spratova se urušio stvarajući današnji monumentalni otvor.  

Posmatrajući okolinu kroz otvor sa gornjeg sprata pećine koji je sasvim slučajno uzeo oblik mamuta (slona) nije teško zamisliti kako su se praljudi kretali ovim hodnicima.

 

 
 
 
 
 
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Music: Other Rivers II URL: https://icons8.com/music/

Објава коју дели Tijana Drndarski + Belotić (@izgubljenausvemiru) дана

Nakon obilaska ovih neverovatnih pećina, vreme je i za posetu vodopadu Gostilje.

Gostiljski vodopad, mesto gde se kupaju vile

Vodopad se nalazi u selu Gostilje, udajeno oko 25 km od samog centra Zlatibora. Ovaj predeo apsolutno izgleda neverovatno sa kućama okruženim pašnjacima, brežuljcima oivičenim borovim i bukovim šumama. Uz put možete videti stada kako mirno pasu na ovim bujnim pašnjacima. Inače čitav ovaj kraj je bogat vodom i lekovitim biljem.

Do vodopada se stiže putem koji prolazi kroz ove zaseoke sve dok ne dođete do table koja vas upućuje na spuštanje strmom uličicom do proširenja gde se nalazi restoran i ulaz u sam kompleks vodopada.

Brza i hladna Gostiljska reka prokrčila je sebi put kroz krečnjački teren i pre svog ušća u reku Katušnicu stvorila je sistem vodopada, slapova i virova. Obrušavajući se sa 20 m visoke krečnjačke litice, reka stvara neverovatni Gostiljski vodopad.

Kompleks Gostiljskog vodopada predstavlja malu oazu netaknute prirode. Stene prekrivene mahovinom, voda koja se probija kroz njih praveći brzake, bujna vegetacija i opijajući mirisi i zvuci prirode čine idiličnu sliku netaknute prirode zlatiborskog kraja. 

Bogat vodom tokom cele godine, vodopad nudi utočište i tokom toplih letnjih dana.

Vodopad se nalazi u selu Gostilje, 25 km od centra Zlatibora. Možete ga posetiti u zimskom periodu od 9 do 16.30 časova, a u letnjem periodu od 9 do 19 časova.

Cena ulaznice: 150 dinara.

Prvi maj na snegu

Došao je i taj Prvi maj pa kako nismo baš ljubitelji klasičnog prvomajskog roštiljanja, uputili smo se ka mestu gde smo bili sigurni da neće biti gužve – ka Torniku 1.496 m.n.v. Ovo je inače i najviši vrh Zlatibora i nalazi se na nekih 10-ak km od centra naselja ukoliko krenete iz naselja Obudovica. Lagana šetnja preko brežuljaka od jedno 2-3 sata do podnožja i onda samo još do vrha, a možete se popeti i žičarom. Mi smo šetali tom stazom, ima ljudi tako da ako izgubite orijentir samo pitajte nekoga kuda dalje.

Ovog puta smo se ipak odlučili da odemo kolima jer su kiša i vetar bili uporni a temperatura je konstantno bila u padu. Uspon na Tornik peške ostaje onda za neki drugi put, ovaj put ćemo morati da se snađemo.

Kako smo krenuli da se penjemo magla je bivala sve gušća pa smo se po samom dolasku na vrh našli u gustom oblaku. Temperatura je bila oko 3-4°C i samo sam čekala kad će početi nešto da provejava. Naravno snega i leda je još uvek bilo u tragovima kako na ski stazi tako i u šumi.

Koliko smo izdržali po zimoći toliko smo se prošetali po samom vrhu a onda smo pobegli u kafić da se grejemo pored vatre. Bilo nas je tu jedno desetak i vlasnik kafića je upozorio grupicu koja je htela da krene da ne bi on baš preporučio da izlaze jer se vreme pogoršava.

Toliko od istraživanja Tornika ovog puta uz pucketanje vatre iz peći.

 

Ukoliko se vas put povede ka zapadu naše zemlje, obavezno posetite i ova mesta:

Povlen – kružna tura Veliki, Srednji i Mali Povlen

Divčibare

Tara

Vidikovci Tare i Kapija Podrinja

Zlatibor