Kada uhvatiš slobodan vikend ti brže bolje zbriši negde u prirodu.

Nije tajna da nisam veliki ljubitelj ravnice. Što je zapravo vrlo čudno, jer svi mi (porodica, uža i šira, okruženje) vučemo korene, što bliže što dalje, upravo iz te naše velike ravnice. Sva sreća pa nas je put često navodio u tom pravcu, nizbrdo 🙂 pa nismo ostali uskraćeni za par panonskih bisera. 

Bez obzira na povod kojim bismo se uputili ka severu naše zemlje, nekako uvek smo iskoristili priliku da istražimo kraj i uputimo se u neku pešačku avanturu. Od svih poseta ravnici, pronašlo bi se i neko brdo ili planina na koju bismo se popeli. Kada se setim sad svih avantura, nekako se najpre setim jednodnevnih izleta vozom sa drugaricama, isprobavanja svih mogućih kuglofa i bermeta u Sremskim Karlovcima, pešačenja do Stražilova i nazad, Iriškog venca i vratolomija po snegu do Vrdničke kule…

Moram priznati da Fruška Gora krije neke zanimljive rute a više o tome sam zapravo otkrila tek kasnije istražujući obeležene staze na ovoj planini.

U jedno od mnogih osvajanja Stražilova krenuli smo početkom septembra pre dve godine. Naravno morali smo posetiti Grožđebal koji se tradicionalno održava u Sremskim Karlovcima. Na ovaj put smo krenuli vozom. Put je lagan, naravno u dobrom društvu sve je još lakše i zanimljivije, a do Sredmskih Karlovaca se stiže relativno brzo. Nije loše da se upustite u takvu avanturu kao što je putovanje vozom jer zaista put nije naporan, vozovi koji saobraćaju na ovoj trasi su noviji, i da kažemo kreću se brzo koliko je moguće u našim uslovima. Verujem da smo mi i išli nekim brzim vozom koji ide inače do Novog Sada, ali na sajtu železnice možete videti koje sve opcije postoje: brzi voz, inter city i regionalni, u zavisnosti od vremena polaksa i povratka.

Kada stignete u Sremske Karlovce, do centra se stiže se veoma brzo i lako od železničke stanice. Mi smo prvo krenuli u obilazak grada i fotkanje nekih od znamenitosti, a naravno zna se ko je krenuo u pravcu brojnih tezgi sa kuglofom @milosbelotic.

Ukoliko planirate da posetite Sremske Karlovce za vreme Grožđebala, računajte na priličnu gužvu i pometnju u centru. Ipak mi smo uspeli da obiđemo sve što smo planirali i pored gužve, Patrijaršijski dvor, Magistrat, Sabornu crkvu, Bogosloviju, Karlovačku gimnaziju i naravno da posetimo štandove sa kuglofom.

 

Neću vam pričati o ovim znamenitostima u Karlovcima jer to su opšte poznata mesta koja ste sigurno već posetili, a ukoliko i niste sigurna sam da hoćete.

Malo zanimljivosti o kuglofu

Kada kažete Sremski Karlovci, prvo se pomisli na taj čuveni kolač i na bermet vino. Kuglof je simbol ovog grada i najstariji modelirani kolač. Inače, Francuzi i Nemci se ne slažu oko toga čiji je kuglof izum, ali bilo kako bilo ovaj slatki hleb, kako ga još i nazivaju, bio je nekada stvar prestiža i privilegija bogatih. Danas svi možemo da uživamo u kuglofu, bilo da ćete kupiti neki od preukusnih kolača u Sremskim Karlovcima ili ćete se oprobati sami u svojoj kuhinji, što toplo preporučujem.

Kada je reč o pravljenju kuglofa, najbitnija je modla. Danas u radnjama možete da pronađete silikonske modle, ali nema kuglofa bez stare dobre emajlirane modle. Ja imam upravo takav kalup koji smo nasledili od prababe. Kažem ja vučemo korene iz te ravnice i malo od tih Nemaca i Francuza, pa sad kad opet razmislim, mrtva trka čiji je kuglof. Zahvaljujući tim modlama, kuglof dobija svoj prepoznatljivi oblik.

Kada je reč o ukusima, danas postoji toliko izbora šta sve možete dodati u osnovu ovog kolača. Postoje oni mramorni kuglofi, od mešanog „svetlog“ i „tamnog“ testa, preukusni,  ali ja sam lično fan onih čisto čokoladnih obogaćenih rumom, likerom, citrusima.  U kuglof možete dodati sve, od čokolade do orašastog voća, suvog grožđa, smokvi, kore limuna ili pomorandže, kandiranog tj. ušećerenog voća, alkohola u vidu ruma, likera ili bermeta. Kažu da se kuglof jede u svakoj prilici, od doručka uz kafu, do zaslade posle ručka. Kako su nas uputili, svetli kuglof se jede uz čašu belog vina, dok se u tamnom kuglofu uživa uz crno vino. A šta ćete drugo u Karlovcima piti nego bermet.

Ali da se vratimo mi na našu stazu ka Stražilovu.

Nakon što smo se napunili energijom (pojeli po 2-3 parčeta kuglofa), krenuli smo putem pored Karlovačke gimnazije dalje ka Dvorskoj bašti, koju takođe morate obići. Od centra Sremskih Karlovaca do Stražilova ima oko 4.8 kilometara što ćete laganim hodom preći za jedno sat vremena. Što se kaže, samo idete pravo i ne možete da promašite. Uz put ćete moći da vidite naravno vinograde i da zastanete da napravite koju dobru fotografiju u takvom ambijentu. Kada dođete do podnožja Fruške Gore, videćete kako se pejzaž blago menja i kako polako ulazite u šumu. Inače ovo je jedno od najpopularnijih izletišta na Fruškoj Gori tako da izbegavajte vreme praznika.

 

Kada stignete na ključnu tačku na Stražilovu, nalazite se na „raskrsnici“ gde vas put vodi desno ka Planinarskom domu i levo ka spomeniku i grobu Branka Radičevića.

 

Budući da smo te godine bili na Stražilovu u dva navrata, jednom za Grožđebal a jednom za Prvi maj (što nikako to ne preporučujemo), obišli smo ove dve lokacije u različito vreme. U septembru jednostavno nismo imali dovoljno vremena jer bismo zakasnili na voz, a da budemo iskreni i na obimnu večeru u Karlovcima. Staza koja vodi do Planinarskog doma čini mi se da je malo zanimljivija i zahtevnija za planinarenje od one koja vodi do spomenika. Za ovu šetnju potrebna vam je samo udobna obuća, sportske patike će dobro poslužiti, i malo kondicije jer ima par strmijih uspona.

 

Od „raskrsnice“ na Stražilovu do Planinarskog doma ima 1.7 kilometara blagog uspona po vijugavoj stazi. Put vas vodi kroz šumu i dobro je obeležen. Mi smo malo išli i „prečicama“, ali to ne preporučujem ukoliko niste sigurni, čisto da se ne bi dogodilo da se neko oklizne i povredi. Ukoliko odlučite da krenete putem koji vodi do spomenika i Brankovog groba, treba da pređete samo 1.4 kilometra, opet stazom koja vodi kroz šumu.

Zaista vredi uložiti minimalno napora i popeti se do ove dve lokacije gde možete da uživate u prirodi. Staze su obeležene i nisu preterano naporne tako da su pogodne i za šetnju sa klincima, ili pak ukoliko niste baš u punoj snazi i kondiciji. Samo polako, ima uspona, ali isto tako uz put su postavljene i klupe za odmor.

Stoga ukoliko planirate malo da umorite te mišiće tokom vikenda, pravac na Stražilovo, kod Planinarskog doma vas očekuje i ljuljaška za one koji su u duši još uvek deca, a nakon pešačenja zaslada u obliku kuglofa i dobre čašice vina a i razgovora u prepričavanju avanture.